Život u majčinoj utrobi

UNICEF naglašava da je »prvih 1000 dana života« – vrijeme koje se proteže otprilike između začeća i drugog rođendana – jedinstveno razdoblje prilika kada se uspostavljaju temelji optimalnog zdravlja, rasta i neurorazvoja kroz cijeli životni vijek.

Zanimljivo je uočiti kako Fond Ujedinjenih naroda za djecu naglašava upravo prve mjesece i godine života djeteta kao ključne za razvoj svake osobe, dok se s druge strane još uvijek ima onih koji u ime »znanosti« tvrde kako život počinje određen broj dana ili mjeseci nakon začeća.

U narednim redcima želimo dati prostora upravo nerođenom djetetu. I dok se oko nas priroda budi u punom zamahu proljeća, želimo isto tako zastati i diviti se tom posebnom razvoju i bujanju života koje se događa skriveno u majčinoj utrobi i koje donosi jedan poseban plod – razvoj jedne nove osobe koja će svojim postojanjem na nezamjenjiv način obilježiti svijet koji je okružuje.

Jedan od svjetski poznatih priručnika iz embriologije opisuje kako »razvoj čovjeka započinje oplodnjom koja se događa kada se spermatozoid spoji s jajnom stanicom, tvoreći jedinstvenu stanicu zvanu zigota. Ova totipotentna i visoko specijalizirana stanica predstavlja početak svakog od nas kao jedinstvene jedinke.« Embrij ima jedinstvenu genetsku kombinaciju koja predstavlja njegov genom, oblikujući ga kao novim ljudskim organizmom, koji u svojem genetskom kodu nosi apsolutno originalan program po kojem će se razvijati i u kojem su sadržane informacije o visini, boji kose i vrsti tjelesnih bolesti kojima će ta pojedina osoba biti podložna. Prenatalni razvoj događa se na koordiniran, kontinuiran i postupan način. Nakon oplodnje jedinstveni embrij nazvan zigota putuje jajovodom prema maternici, komunicirajući s majčinim organizmom i zahtijevajući takozvanu »cross-talk« odnosno »unutarnju komunikaciju« na biokemijskoj, hormonalnoj i imunološkoj razini koja priprema uspješno ugnježđenje u maternicu.

S vremenom ovaj biokemijski odnos između nerođenog djeteta i majke prerasta u osobniji i dublji odnos dviju osoba. Oko sedmoga dana započinje proces implantacije, odnosno ugnježđenja u maternici, nakon čega embrij nastavlja svoj razvoj. Četrnaestoga dana formira se primitivna pruga koja predstavlja os embrija i iz koje će se početi razvijati osnove živčanog sustava. Kardiovaskularni sustav počinje se također formirati vrlo rano, srce počinje kucati oko dvadeset i drugog do dvadeset i trećeg dana, a protok krvi započinje u četvrtom tjednu.

Zanimljivo je osvrnuti se na osjetila. Osnove sustava za dodir, okus, miris, sluh i vid počinju se razvijati već od petog tjedna gestacije, a doista se tek nakon složenog razvoja ovih sustava mogu registrirati prve percepcije i reagiranje na osjetne podražaje.

Talijanski prenatalni psiholog Manfredi i Imbasciati naglašavaju da fetus »vidi« iako su mu oči zatvorene i »čuje« cijelim svojim tijelom. Nerođeno dijete izloženo je raznim mirisima hrane, kuhinje, cvijeća i dr. Istraživanja pokazuju da fetus može zapamtiti neke od tih mirisa jednako kao što ga nakon rođenja može prepoznati otkucaje srca ili izloženost majčinu glasu. Hrana koju uzima trudnica i dojilja daje okus amnionskoj tekućini i majčinom mlijeku te se tako mogu čak i »programirati« sklonosti glede hrane koje će se očitovati tijekom kasnijeg rasta.

Uočeno je, osim toga, kako ubrizgavanje slatke supstance u amnionsku tekućinu fetusu počinje biti dovoljno ugodno da guta, dok na gorak okus reagira mrštenjem. Sluh je prevladavajući osjetilni put u ranom razvoju. U dvadeset i petom tjednu, ali katkada i ranije, fetus reagira na niže zvučne podražaje te iznenadni zvučni signal može ubrzati njegove otkucaje srca. Osnovni zvuk kojem je izložen nerođeni fetus otkucaji su majčina srca. Još je 1974. godine znanstvenik Murooka izveo eksperiment u kojem je novorođenčadi puštao zvuk koji je prethodno snimio u vratu maternice i primijetio kako su se bebe odmah umirile na taj zvuk. Zadnja dva desetljeća ispitivanja su pokazala sposobnost fetusa da prepozna majčin glas i razlikuje ga od nepoznate osobe te da nakon rođenja novorođenčad pokazuje sklonost majčinu glasu.

Jedno zanimljivo istraživanje provedeno u Le Canuetovu laboratoriju pokazalo je da fetus može razlikovati glazbene note (note klavira Re4 i Do5), što svjedoči o ranom učenju glazbe. Svi rezultati istraživanja pružaju znanstvene dokaze da u posljednjem tromjesečju trudnoće zdravi fetusi počinju učiti majčin glas, materinski jezik i neke odabrane glazbene zapise. Razvoj vizualne funkcije događa se između četvrtog i šestog mjeseca, tako tijekom gestacije samo mala količina svjetlosti prodire u maternicu, kada se intenzivno svjetlo usmjeri na majčin trbuh, fetus reagira kontrakcijama i pokušava skloniti pogled iz izvora svjetlosti i okrenuti glavu. Unatoč zatvorenim kapcima, fetus blizanaca znaju kako međusobno dodirivati lice i držati se za ruke od dvadesetog tjedna. Razvoj osjetila ima dvostruku funkciju: modelira i pomaže razvoj središnjeg živčanog sustava te priprema nerođeno dijete za vanjski svijet.

U medicini je sve do kraja 1980-ih prevladavao stav kako nerođena i novorođena djeca ne osjećaju bol. To je opovrgnuto 1987. godine znanstvenom studijom Anande i Hickeya, koji su i govorili o boli i njezinim učincima na fetuse i novorođenu djecu. Otkriveno je da, suprotno onome što se dotad smatralo istinitim, manjak mijelinizacije živčanog sustava ne sprječava percepciju boli.

Naprotiv, nerođena i novorođena djeca imaju veću gustoću receptora boli i tvore (supstance koja posreduje bol), dok su njihove inhibitorne sposobnosti (umanjivanja osjeta boli) nezrele. Dakle, može se zaključiti da oni doživljavaju bol zapravo intenzivnije nego odrasli. Još uvijek ne postoji medicinski suglasnost od kojeg tjedna fetus može osjetiti bol. Ovisno o tumačenjima postojećih podataka, govori se najranije o 13., 16. ili 20. tjednu.

Posljednjih godina razvila se jedna nova grana psihologije nazvana prenatalna psihologija koja, kako je definira talijanski psiholog Righetti, „proizlazi iz interakcije medicinskog i psihološkog znanja i koja ima za cilj proučavati razvoj i psihofiziološke, komunikacijske, relacijske i psihosocijalne osobnosti fetusa, polazeći od pretpostavke o ekspresivnom i konsolidiranom nesvjesnom i da je fetus u stanju primiti podražaj (intra- i ekstraterino), razraditi ga (također psihološki) i dati odgovor.“
Pomoću novih 4D ultrazvuka liječnici mogu bolje pratiti sposobnosti i razvoj fetusa te uočiti prve znakove njegove svjesnosti kao početke socijalnog razvoja djeteta još tijekom trudnoće.

Proučavanjem prenatalnog razvoja čovjeka uočava se jedan kontinuitet i sklad koji se nastavlja nakon rođenja. Nerođeno dijete, baš kao i ono tek rođeno ili starosti od godinu dana, potrebno je skrbi, ljubavi i strpljenja. Upravo zato što se nalazi u kritičnom razdoblju razvoja kada se postavljaju osnove cjelokupnog bića, potrebno ga je okružiti brigom, dobrom prehranom i mnogo ljubavi kako bi u potpunosti razvilo svoje potencijale i jednoga dana zasjalo pred našim očima.

Branka Gabrić, dr.sc. moralne teologije
Izvor: časopis POHOD 2

Napravi prvi korak

Mi smo građanska inicijativa Hrvatska za život i svima koji se nalaze u sličnoj situaciji pružamo:

financijsku pomoć za osnovne životne troškove
plaćanje najma i mjesečnih režija
materijalnu pomoć (hrana, odjeća, pelene, oprema za bebu)
privremeni smještaj ako nemaš gdje boraviti
razgovor i podršku psihologa
osobu koja će biti uz tebe i pomoći ti u svakom koraku

I ti možeš dobiti podršku, razumijevanje i konkretnu pomoć u svojoj situaciji.
Ne moraš imati sve odgovore danas. Dovoljno je da se javiš i podijeliš ono što osjećaš.

📞 Dijana: +385 91 7241 044

Tvoj poziv je diskretan, povjerljiv i bez ikakvih obveza.
S druge strane je osoba koja će te saslušati – bez osuđivanja.
Nisi sama. Tu smo za tebe.

Scroll to Top