Drage mame, slušajte svoje srce
Imala sam već jedno dijete od godinu i pol dana kada sam ostala trudna sa svojom djevojčicom. Ostala sam sama. S jedne me strane okolina prisiljavala na abortus, dok mi je s druge strane moj ujak bio velika podrška u tim trenucima. On je tražio molitvu na internetskoj stranici na kojoj se moli za zaštitu života prije nego što sam otišla zakazati termin za abortus.
Tog se dana njemu javila jedna žena. Rekla je da se bore za nerođenu djecu kako ona ne bi bila pobačena te da ne učinim toliko težak grijeh. Radilo se o inicijativi »40 dana za život«. Tako je počela naša priča s meni divnim ljudima koji su pomogli meni, a ponajviše mojoj dječici.
Na dan kada sam zakazala termin za pregled i dogovor o abortusu, svom sam ujaku rekla da se to dijete ne razvija i da ja moram na abortus. Razlog za to bio je silan pritisak okoline i svi strahovi koje su oni meni stavili u glavu: da ja neću moći sama s dvoje male djece, da nećemo imati što jesti, da nećemo imati krov nad glavom, da ćemo biti na ulici, itd. No dragi je Bog naš život zamislio drugačije.
Otišla sam na pregled i dogodilo se čudo da mi je Bog tog dana poslao doktoricu koja je htjela da pogledam svoje dijete na ultrazvuku kako bi bila sigurna želim li uistinu napraviti abortus. U meni se sve lomilo na tom stolu, bila sam u silnom grču… To se ne može opisati. Kao ni onaj dio kada sam pogledala u svoju bebu i vidjela to malo čudo od 9 tjedana i 4 dana kako miče nogicama, kako skače u trbuhu, kako to maleno srce kuca. Sve su mi misli poletjele u jednom smjeru, a to je bilo prema mojemu malom sinu. Shvatila sam da je i on bio isti takav i kako bih se samo osjećala kada bih njega izgubila.
Doktorica mi je svejedno napisala broj telefona u slučaju da se predomislim, jer sam sutradan trebala doći na abortus. Još je rekla da se nada dobrome budući da sam ovako ukočena. Naravno, nisam nazvala sutradan, niti sam taj dan otišla na pobačaj i vjerujem da je to najbolje što sam mogla napraviti u svom životu. Sačuvati ovo svoje blago.
Moj me ujak nagovorio da razgovaram s tom ženom s kojom se bio čuo rekavši kako je divna: »Topla je jako, samo porazgovaraj.« Doza onog nečeg jačeg u meni pristala je na to da porazgovaramo. Upoznale smo se, a ona mi je svojim razgovorom dala toliko hrabrosti, snage i podrške. Ma nemam riječi kojima bih to mogla opisati. Rekla je da za početak odemo u jednu od kuća udruge »Betlehem«. Bili smo kratko u njihovoj kući i tamo sam upoznala divne žene koje su se borile za nas majke, trudnice. Nakon toga smo se vratili u Zagreb i ubrzo smo pronašli stan. Opet je dragi Bog sve providio i poslao nam u život ljude koji su nam pomagali sve dok nisam došla do nekog rješenja gdje ćemo i kako ćemo.
Javila mi se naša draga Petra, potpredsjednica udruge »Hrvatska za Život«. Došla je kod nas i ponudila je pomoć meni i mojoj dječici. Rekla je da nismo sami, da su tu za nas. Nisam mogla vjerovati. Za mene i za mog malenog brinuli su se kada god je što trebalo, od odlazaka kod doktora, odjeće, obuće… što god je nama trebalo, mi smo to dobili… Vrlo se rado sjećam jedne posebne situacije kada sam počela moliti devetnicu sv. Riti za stan, da imam krov nad glavom za sebe i svoju djecu. Trećeg dana devetnice nazvala me Petra i rekla: »Imamo za tebe jedan stan. Jedna vam ga gospođa daje na korištenje.« U čudu i šoku nisam mogla vjerovati. Naravno, ostatak devetnice molila sam u zahvalu za ovo čudo. Neka danas i nadalje Bog blagoslivlja tu obitelj koja je nama toliko pomogla u životu. Možda nisu niti svjesni koliko su nam pomogli.
Premda je razdoblje prije poroda s malim djetetom bilo teško, bila sam mirna znajući da imamo krov nad glavom, hranu, sve što nam treba. Da nismo sami. Dva tjedna prije nego što sam rodila svoju bebu, uselili smo u stan koji je veliki broj ljudi za nas pripremao, uređivao, čistio. Tamo se i rodila moja pahulja. Trebala bih reći i koliko smo puta do dva sata ujutro bili u bolnici zbog lažnih trudova, a naši su Petra i Tomislav uvijek bili s nama. Čak i taj dan kada sam rađala, Petra je sa svojim tadašnjim zaručnikom, a danas suprugom Vidom, bila u bolnici do kasnih sati i čekala kada ću roditi, kako ne bih bila sama. Zamislite koliko je to veliko djelo za mene!
Rodila sam svoju princezu. Naša kuma, koju smo također upoznali preko Inicijative, odmah je stigla u bolnicu. Dok smo ležale u sobi, ona je došla i upoznala se sa svojim kumčetom. Neću lagati da je bilo lagano nakon poroda biti sama s dvoje male djece od 0 do 24, ali znam jedno, a to je da je biti mama nešto najljepše na svijetu. Mogu reći svakoj majci koja se nađe u situaciji u kakvoj sam ja bila da, koliko god bilo teško, nezamislivo, na kraju ispadne tako savršeno, tako predivno…
Kada znaš da su te ručice oko tvoga vrata, kada te male, slatke nožice tuku mamu po noći, kada od tog malog anđela dobiješ najslađe puse ikada, razmišljaš kako to može biti da bilo koja majka ikad pomisli istrgnuti dijete iz svog tijela. Sada mi je to nezamislivo. Kada vidim koliko ljubavi daje moje spašeno djetešce, koliko je omiljena gdje god se pojavi, to mi je sve i dalje nepojmljivo. Zato, drage mame, ne dopustite lošem da vlada vašim umom nego slušajte svoje srce, jer ono uvijek kuca za anđele. Znajte da možete računati na inicijativu »40 dana za život«, jer za mene su oni uvijek bili tu. I dan-danas su tu za nas. Nisu nas ostavili, nisu nas napustili, niti nam leđa okrenuli, čak ni sada kada moje dijete ima četiri godine. Također, hvala i svim donatorima, jer bez njih tko zna gdje bismo mi danas bili i kako bi naš život izgledao.
Marija Jurić
Izvor: časopis POHOD 3
Napravi prvi korak
Mi smo građanska inicijativa Hrvatska za život i svima koji se nalaze u sličnoj situaciji pružamo:
financijsku pomoć za osnovne životne troškove
plaćanje najma i mjesečnih režija
materijalnu pomoć (hrana, odjeća, pelene, oprema za bebu)
privremeni smještaj ako nemaš gdje boraviti
razgovor i podršku psihologa
osobu koja će biti uz tebe i pomoći ti u svakom koraku
I ti možeš dobiti podršku, razumijevanje i konkretnu pomoć u svojoj situaciji.
Ne moraš imati sve odgovore danas. Dovoljno je da se javiš i podijeliš ono što osjećaš.
📞 Dijana: +385 91 7241 044
Tvoj poziv je diskretan, povjerljiv i bez ikakvih obveza.
S druge strane je osoba koja će te saslušati – bez osuđivanja.
Nisi sama. Tu smo za tebe.
